četvrtak, 20. srpnja 2017.

5 godina/ 5 years


Ovih dana napunilo se već pet godina otkad (svjesno) živim s multiplom.
Teško mi je vjerovati da je toliko godina već prošlo, ali vrijeme mi i inače sve brže prolazi.

Ovo ljeto je jedno od najtežih, od slabosti i umora do toga da mi je par puta pozlilo, koliko god da se pazim i čuvam.
S druge strane, svo zlo s tim dok god je to jedino što me muči.
Moji nalazi su uredni.

Cijelo ovo vrijeme hranim se po prehrani dr. Swanka i dr. Jelineka, i kad stavljam ovdje jela i recepte, uvijek su ona koja smijem jesti i koja odgovaraju toj dijeti.
Ima dana kad zglajzam, kad mi zamiriše nešto toliko jako da odem i pojedem, uglavnom nešto iz pekarne. Pet godina nisam pojela sladoled niti nikakvo crveno meso niti ikakav mliječni proizvod.
Ne fali mi ništa od toga. Ne doživljavam to kao žrtvu. To je toliko dobra stvar, znati što ti odmaže i izbjeći to, da nema veze sa žrtvovanjem.

Idem redovito na kontrole, i manje redovito na magnetnu, jer ne stižem do nje- dobila sam termin godinu i par mjeseci kasnije od narudžbe, i na idući dejt s neurologom idem praznih ruku, jer magnetska rezonanca me čeka početkom siječnja 2018., a kontrola je idući mjesec.
To je naše zdravstvo, ali ja sam si složila u glavi da sam dobro i da MR može toliko pričekati.
Cijelo ovo vrijeme uzimam velike doze D vitamina (15-20 kapi dnevno) i kontroliram razinu D3 jedno godišnje.
Kad su mi našli multiplu, našli su i hipotireozu, Tad sam saznala da autoimune bolesti obične ne dolaze same, nego u paketu s još nekom. Nakon pol godine velikog umora i debljanja i umora i strašne hladnoće kroz cijelu zimu, ispalo je da mi štitnjača radi još manje, i povećana mi je terapija i sad mi postaje malo bolje otkad uzimam više letroxa.


I eto, dan po dan, pet godina.
Ako je itko, tko ovo čita, tek dobio dijagnozu ili ju već ima, predložila bih da barem razmisli o promjeni prehrane. Teško je garantirati išta i ne pada mi na pamet ići to govoriti, ali razmislite o tome da je hrana i oružje i otrov, ako se uzima krivo.

Kako dijagnoza djeluje na svakodnevni život? Prioriteti se poslože, a za drugo me nije briga.
Toliko sam svjesna što mi je bitno, da jako malo pažnje odvajam na gluposti. Ne trošim se na nepotrebne svađe, razgovore, na bitke koje nisu bitne.

Nije baš da će mi to pomoći u razvitku karijere, ili barem ne ove.
Slušam svoje tijelo i kad sam umorna, odem se odmoriti. Ništa nije bitnije od tog.
Kad jedem, pokušavam jest dobru hranu. Kad imam vremena, pokušavam ga trošiti na dobre odnose.
I svjesna sam da ovo nema nužno veze s MS koliko i s godinama :) jednostavno mi se masa stvari više ne da, ili mi se ni prije nisu dale, ali sad sam svjesna toga i govorim na glas.
Ima dana kad sam u nekakvoj izmaglici, ne mogu razmišljati bistro. To je nešto s čim moram živjeti, ali onda smanjim tempo koliko god ide, i čekam da bude bolje.

Ne pričam puno o multipli, ne skrivam ali nije nešto što prvo spominjem novim ljudima koje sam upoznala. Ono s čime se srećem cijelo vrijeme, a znam da nisam jedina, je to da uvijek ima ekipe koja će se ponašati kao da polažu pravo na teške dijagnoze i njima je najteže, i stariji ljudi po kojima ne možeš imati dijagnozu ako nisi njihovih godina, a osim toga, ako ne izgledaš bolesno, nije ti ništa.
Ne pada mi na pamet takmičiti se niti objašnjavati, pogotovo u našem društvu gdje se ozljede i bolesti nose kao ordeni, i o njima se priča bilo kojom prilikom, samo da se priča.
Bitno mi je da sam ok, da ljudi oko mene znaju što mi je kad sam umorna ili me zeza neki dio tijela jer se mijenja vrijeme.
Sve drugo, ali zaista sve drugo, je manje bitno.

Ako živite s nekom dijagnozom, vjerovatno vam je sve ovo poznato. Naučite se živjeti s njom i ne radite žrtvu od sebe.
Želim si da i dalje bude ovako dobro :)

*******************

In July it will be 5 years since I was diagnosed with multiple sclerosis. It seems a lot of time and I find it hard to believe it's been so long.

This summer is one of the hardest, fatigue and dizziness and feeling very bad a few times because of the hot and humid weather. On the other hand, these are the only problems I have, and for five years I am without relapse, and my medical results are ok.

For the last five years I'm following Dr. Swank's and Dr. Jelinek's diet program. I haven't eaten red meadt diary products nor ice cream and similar stuff since the day one. I don't miss it.
Occasionally I miss something from the bakery and eat it.
All the recipes I post here with pictures are meals I have prepared and eaten, are MS approved.

It's been so long I'm living with it, I don't talk much about it with new people who came into my world. I'm not hiding it, it is just that I don't feel the need to tell them immediately. Besides, in my world too many people talk about diagnoses and illness all the time, sickness and doctors are topic so often, I really don't want to compete with someone who's diagnose is worse, mine or his/her's.

If anyone, who's been diagnosed, is reading this, I'd like to suggest to at least think about diet change.
I know every person has it's own symptoms and the way he/she is battling it, but please know food is  a weapon but it is also an enemy, depending on how the body is reacting.

Multiple sclerosis in every day life has made me focus more on my own life, leaving unimportant relationships behind. Even before the diagnose I've had similar priorities but know I have no will nor energy to give my time to something not important to me.
Also, if I'm feeling tired, which is often, I go and take a rest. There is nothing more important then my own health.
I'm tired of taking part in needless conversation, so I don't take part any more. It is not the best choice for my carrier, at least not for the carrier I'm having right now, but I can't go against myself.

I have learnt to live with it, not to fight it, not to look at it as an enemy. If you have similar diagnose or the same one, you probably know this, too. It is important to own the life and not to become a victim.

All I can say at the end is, I wish my good health will continue and follow me along my path.

srijeda, 5. srpnja 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Dobar vam dan!
Koliko rotirate odjeću? Nosite li sve što imate?
Trudim se, pogotovo ljeti, iznositi sve što imam u ormaru, jer uvijek se nekako neke stvari sakriju i otkrijem ih tek kad slažem ladice i police.

Ova suknja kupljena je u shs dućanu pred više od 5 godina. To znam jer postoji post s tom suknjom (ne mogu vjerovati da ovu seriju postova pišem već 5 godina).
Suknja je zeznuta jer mi je po dužini midi, taman negdje iznad zgloba na nozi. To je, kao, nesretna dužina jer skraćuje, ali divne su mi boje i šarenilo i nosila sam ju i kao kratku haljinu, a sad sam odlučila nositi ju kao suknju, i vidim da mi je postalo svejedno jel skraćuje ili ne skraćuje, nosim jer mi se sviđa.

U struku ima labavu lastiku (koju trebam promijeniti) i laganog je materijala.
A kako je suknja u sto boja i mali je cirkus, onda sam gore obukla crnu majicu da malo smiri dojam.
Na nogama roze balerinke, taman prava boja.


Do you manage to wear all you seasonal clothes?
I try to, because there are always wardrobe pieces, forgotten at the bottom of my wardrobe closet.

I've bought this skirt 5+ years ago in a thrift store. I know it is that old because there is a blog post, and I can't believe I've been writing this post series more then 5 years now.
The skirt is midi, at least for me, and I always felt a bit confused how to wear it because midi skirts shorten me.
I used to wear it as a short dress before, and never wanted to ditch it because I find it beautiful and colorful, and this time I wore it as a "normal" dress.
It seems my mind has changed and I haven't spent a minute considering the problem of "shortening" this time.
I wore it with pink flats and a black t shirt, I needed something in a non-colour to give a balance to the outfit.

subota, 1. srpnja 2017.

Pokisla./ Wet.


Koliko vam se puta desilo da ste pokisli, potpuno nespremni na kišu i pljusak? Iznenadi li vas kiša?
Ja sam, kao, organizirana po tom pitanju, kišobran u autu uvijek čeka, ali jučer sam filmski pokisla.
Uopće nisam gledala vremensku prognozu, i otišla sam na posao u dugoj ljetnoj haljini, sandalama, još sam nafrčkala kosu, a auto sam sparkirala relativno daleko jer nije bilo bliže slobodnog mjesta.
U jednom trenutku pogledala sam kroz prozor i bilo je kao sivo, onda sam nakon nekog vremena pogledala opet i prozor je bio pod napadom kiše, samo se slijevalo.
Zaključila sam da će do kraja mog radnog vremena prestati.
Nije. Padalo je mahnito. Puhalo je. Padalo je i puhalo i hodala sam s naočalama u rukama. Čemu naočale, ionako se ništa kroz njih ne vidi od kiše.

 Haljina je samo skupljala vodu s poda. Frčke su otišle, ko da ih nikad nije bilo.
Vožnja petkom popodne, po kiši, u Zagrebu je uvijek ista. Ko da padaju sjekire, pa ljudi ne znaju kako voziti. Gužve, zastoji, ogromne kolone da na zelenom nemaš kamo krenuti, jer je s druge strane križanja čep.
Ali sve je to prošlo, i sretno sam došla doma.
Ostatak dana sam kisnula u psećim šetnjama, ali tad je kiša već bila pristojna.

How many times did the rain surprise you?
I am usually an organized person, and always have an umbrella in my car, and watch the weather forecast, but yesterday I did not check the forecast, and went to work in a maxi dress and sandals, with my hair curled.
I looked through the window during the day and saw clouds, the next time I looked through the window, my window was wet, rain sliding down the glass. I thought it will stop by the time I finish my work.
It didn't.
I walked from my work to my car, rain was falling, the wind was blowing, my curly hair went into the straight mode and my dress was soaking all the water from the street. I took the glasses of my face, there was no way I could see anything through them, with all the rain on them.

Driving home, on Friday afternoon, on a rainy day, is always confusing. As if it is not the rain but something poisonous falling from the sky, people driving slow and making mistakes, causing traffic jams.
It took me double the time to come home.
The rest of the day was also filled with walking in the rain, but later in the day rain was more normal.

petak, 30. lipnja 2017.

Lika

Otišla sam u Liku na vikend prije par tjedana.
Već dvije godine dogovaram s dragim dijelom rodbine da se nađemo i podružimo, i trebale su skoro dvije godine da se svi uspijemo poklopiti. Ne znam imate li i vi dragi i nedragi dio rodbine, meni je tako pao grah :)

Svaki put kad ovdje pišem u Lici, uvijek isto, znam :)
Jako mi paše priroda. Ne mogu se nagledati zelenila i plavetnila. Šetam i šetam i udišem mirise šume i livada i zemlje koja miriši, i ne mogu prestati gledati u svo to zelenilo i Velebit u daljjni.

Došli smo na vruć i sparan dan, ali sparina i vrućina tamo traju dok ima sunca, nakon što zađe, ubrzo postaje hladno (hladno za duge rukave) i svježe.
Bila sam tri dana tamo, i ustajala sam se oko 5, jer moja pasica nije mogla od sreće čekati više da se ide van. Tako sam ja izlazila u šetnje dok je vani bila još magla, sve tiho, još su i životinje spavale.

U šetnje se ide sa štapom, em ima zmija, em ima većih životinja. Pitam se samo, znaju li zmije da bi ih kuckanje štapa trebalo otjerati?

Čika se u tih par dana od pasice koja slijedi ljude i ne silazi sa staze pretvorila u lovca i goniča koji namiriše trag i bok, doviđenja, ode ona u šumu naći nešto. Nije tri dana spavala od jutra do večeri, sjedila je ispred kuće i čuvala i kuću i ljude. Pretvorila se u ozbiljnu, glasnu seosku kerušu.
Najveća kazna joj je bila navečer, kad bi se išlo leći. Ja legnem, pravim se da spavam, i samo čujem njene kandže kako grebu po linoleumu u krug. Smirila se prvu noć tek kad sam otvorila vrata sobe da može do ulaznih vrata, a onda je režala jer se vidjela krošnja koja se ljulja na vjetru.
Dizanje u 5 bilo je zapravo ugodno, šetnja u tišini i miru, jedino što nije bilo šanse da ostanem budna baš cijeli ostatak dana. siesta popodne je bila obavezna :)

Preko dana, kad se sunce digne, digne se temperatura do kratkih rukava i ljetnih haljina.
Vozila sam do tamo u haljini (na slici dolje) pa sam prvi dan u njoj otišla u šetnju. Vjetar je puhao i spremala se kiša, koja se nije desila na kraju. Izgledam si u haljini ko kakva Amazonka, ali haljina je udobna i šarena, ko vesela džungla na meni, kako ju ne bih voljela? :)

Jako mi pašu ovakvi mali izleti na slobodne dane. I koliko god je more najpopularnije, ja sam tako sretna s putovanjima po kontinentu, gdje nije tako vruće. Divno je more i obala, naravno, ali toliko dobrih lokacija ima i po unutrašnjosti, i puno mi se sviše sviđa ovako provesti par dana, bez gomile ljudi, auta, gužvi i naguravanja.
Što sam starija, manje volim gužve i hrpe nepoznatih ljudi.


A few weeks ago I drove to Lika region to spend a long weekend there, with the dear part of my family. I don't know if you have dear and not-so-dear people in you family, I do.

Anyway, I've managed to free three days in a row and went there. Every time I write about Like, I write the same things, I know. I like the nature, I really really like the nature. Everything is green and blue and no industry and no people. I wonder around and smell the forest and the valleys and the soil, and can't get my eyes off the trees and Velebit mountain.

My dog has turned into a hunter. It took her three days to become serious looking watch dog, that never wanted to come inside and sleep. she sat in front of the house, whole day, when not running around, and she kept her eyes on the house and the people.

It was a hot summer weekend and I drove in a dress, and the first afternoon I went for a walk in that dress, but bringing a stick with me. The stick is important because the snakes should run away when hearing me knocking. I don't know if snakes know this information, too.
But there are larger animals, so having a stick is a good idea, when going alone into the woods.

Since my dog decided to sleep as short as possible, she woke me up around 5am every morning, and we walked while there was still fog around us. Mornings were beautiful, quit and cold, and I had to wear long sleeves.
I really enjoyed walking so early in the morning, but it was impossible to be awake the rest of the day, without a siesta in the afternoon :)

The picture below shows my dress. It is colorful and reminds me of my private little jungle, but it is so comfortable I think I'll be wearing it the whole summer, although I remind myself of an Amazon.

Although the most popular way to spend free days in this season is going to the coast, I prefer places on the continent. It is not so hot and there is no crowd. The older I get, the less I like crowd places with noise and too much people.

}, 10);