četvrtak, 14. rujna 2017.

Kraj ljeta/ The end of summer


Prilično neplanski imala sam morski godišnji, i provela zadnje dane ljeta uz sunce, more, zrikavce i valove.
Vratila sam se na kontinent i dočekala me jesen. Jesen je super, mozak mi radi i nisam vječno umorna (bar za sad).
Još uvijek mi nije dovoljno hladno za jakne, ali zadnjih dana ne znam se obuć kak treba.
Postovi bi odsad nadalje trebali biti češći.
Nadam se da vam prijelaz u jesen odgovara.

I spent the end of summer on a summer vacation, that wasn't really planned.
The last warm and sunny days this year I lived on the coast, with sun and waves and crickets.
I came back to the continent and fall waited me there. I like fall, I can think clearly and I'm not tired all the time (at least, not at the moment).
I can't decide what to wear to work, I don't know what's the season at the moment.
Blog posts should be more posted more often from now on.

I hope you're happy with the season transition.

srijeda, 30. kolovoza 2017.

Životni./ Life lately.



Obavljam danas nešto po gradu, i dok sam čekala na red, slušam radio.
Nekakve glazbene vijesti. I priča spikerica kako u Twin Peaksu malu ulogu ima pjevač Deep Purplea koji otpjeva nešto svoje, a to neka poznata pjesma.
Služam ja spikericu, nastavila je dalje pričati, no ja sam od svega toga razumjela jedino Twin Peaks i Deep Purple. Zar je došlo do tog da više ne znam ni glazbene vijesti?


Ne da ne znam glazbene vijesti, otkrila sam da ne znam ni pjesme.  Ispast će da živim u pećini i da nisam uopće ukorak s vremenom. Masu bendova i pjevača/ica ne da ne znam po izgledu, ne prepoznajem ni imena, a bome većina tih pjesama mi ne ostaje dugo u ušima.

Jel to znak da me glazbeno vrijeme pregazilo?


(Fotografija neba prije pljuska prije par dana, dok sam u vrtu čekala početak.)






While running some errands today, I listened to the radio. There were some music news, and while I was listening to the speaker's voice on some cameo role Deep Purple singer has in Twin Peaks series, I've realized I only understood Twin Peaks and Deep Purple part, with everything else covered in unknown information. Have I come to a point where I don't recognize singers and bands any more?

Not only I'm not familiar with popular singers and bands, I don't even know their songs, their videos and their looks.
Is this the sign that music times have gone and left me behind?

( The photo above is sky from my garden a few days ago, minutes before the downpur)

srijeda, 23. kolovoza 2017.

Projekt, kolovoz./ One year project, August



Bila sam na godišnjem pa je blog malo utihnuo, no godišnji nisu beskonačni i evo mene nazad.
Prvi mjesec mog projekta nekupovanja, i organiziranja onog što imam, se lagano privodi kraju.
Za sada ne mogu reći da sam imala neki problem s netrošenjem na nepotrebno.
Uz one mahnite vrućine nisam imala volje nizašta, a zatim sam uzela godišnji deset dana i nisam bila blizu dućanima. To isto olakšava stvar :)

Triput mi se desilo da sam u sebi poskočila jer sam vidjela nešto zanimljivo, vrijedno gledanja i mogućeg kupovanja: na netu sam vidjela oglas za sniženja nekih vintage haljina, u Trogiru u šetnji sam vidjela zlatne naušnice u izlogu i poželjela sam ući, probati i vidjeti što mi paše, i zadnje se desilo jutros, kad sam u šetnji s kontrole iz bolnice vidjela par lijepih haljina u izlogu Centre (mislim). Oglas na fejsu sam odmah ubila, od zlatarnice sam odšetala, a jutros sam već znala prepoznati svoju reakciju, pogledala sam haljine izvana, kroz izlog stakla, i odšetala dalje.

Što se tiče organiziranja stvari, mičem po redu sve čemu je istekao rok, i ono što je palo na svim testovima trebat će/za svaki slučaj/ nikad ne znaš počelo je letiti van.
U mjernim jedinicama čišćenja, to su četiri para cipela/čizama i velika vrećica odjeće za H&M, te dosta stvari koje su letile u smeće, od nefunkcionalnog luftića do papirića po policama.
Cipele i čizme su stajale u ormaru strpljivo, čizme više od deset godina, cipele malo manje.
Čizme su kupljene za doček jedne Nove, u doba dok sam još kupovala čizme da doček (ne znam što mi je bilo, valjda višak novaca i manje godina), i onda sam od svih čizama kupila najneudobnije, s tankom petom od 10 cm i na špic. Ja ne nosim špic i nikad prije ni poslije nisam tako nešto poželjela ni kupila. sjećam se da sam i nadočeku morala sjest svako toliko jer su me noge boljele u njima.

Plan je jednom do dvaput mjesečno ovdje voditi evidenciju rada.
Mislim da u prvom postu nisam navela pojedinosti, pa slijede sad. U periodu do idućeg kolovoza mogu kupiti par stvari koje su već bile u planu (donji veš, futrane gumene čizme za zimu).
Potrošnja je dozvoljena za sve životne stvari: namirnice, lijekove, režije, preparativna kozmetika, sve što je zapravo potrebno.
Ono što ne ulazi u navedeno iznad su odjeća, obuća, nakit, dekorativna kozmetika, sto onih pizdarijica koje (mi) inače prolete ispod radara, od lakova za nokte s blagajne do nečeg što je na sniženju ili sam skupila bodove ili je eto baš na prodaju za kićenje bora..vjerojatno znate kako to već ide.

Za sada osjećam veliko olakšanje dok prolazim kroz ormare i selektiram. Osim toga, dobila sam poriv zakrpati pulovere za nadolazeću jesen i sašiti par stvari. Kao da se otvorio kreativni ventil koji inače teško dolazi do izražaja.

*******************************

I've been on vacation and the blog was a bit sleepy for two weeks, but vacations have an end, unfortunately, so I'm back again and have the first One year project post today.

It's been almost a months since I have decided not to purchase clothes and shoes and other stuff for one whole year.
Since August started with hot weather and continued with my vacation, I didn't have much opportunity for going to the stores. To be honest, these first 3 weeks passed better then I thought they would.
I've had three moments when I felt the urge to try shopping. One online sale ad, one window shopping yesterday, and strangely, one jewelry shop where I noticed golden earrings and felt sudden need to step inside and try them on. I didn't.

I have filled one big plastic bag with clothes I'll bring to H&M, where people can leave old textile and get 15% off for one purchase. I have taken 4 pairs of shoes and boots from my shoe closet. Speaking of boots, the ones I throw out were worn twice, 10 years ago. I don't know what was I thinking, I bought boots for a New Years's Eve, and they were uncomfortable even the first day. They weren't cheap, and it is not something I usually wear- stiletto. I looked like a witch wearing them. I can't even remember the times I was buying clothes for New Year's Eve, I suppose it was the time when I had more money and less years.

There is a feeling of joy overwhelming me in moments of closet organizing. I feel enthusiastic removing unnecessary things from my life.
I don't push it, I know I'll have enough time, so I remove only stuff I have no sadness when throwing it into garbage.
I simply go through the stuff and weigh, and if I feel ok with it, there it goes.

I know my first post on this subject was long and maybe not coherent, so now I'll repeat what this is all about.
For a year, till the next August, in 2018, I've decided not to purchase clothes, shoes, or anything not important for the living.
This includes decorative cosmetics, holiday ornaments, and all other not necessary stuff that usually comes into my mind.

And one more thing: since I've started with it, now I have so much urge to be creative and sew something. and repair the wardrobe I have. I spent last Sunday repairing woolen pullovers to be ready for upcoming autumn.





petak, 11. kolovoza 2017.

Projekt od godinu dana./ One year project


U ciklusima prolazim kroz nezadovoljstvo zbog imanja i kupovanja toliko stvari koje se danas smatraju "normalnima" za imati, i količinom novaca koje odlaze zbog kupovine novih stvari.
Par puta sam si samozabranila kupovinu nove odjeće i trajalo bi mjesec, dva, i znam da se može (da ja mogu).

No, nije samo garderoba u pitanju. Sve češće se osjećam zagušenom svim stvarima, jer toga je toliko puno. S jedne strane, blagoslov je imati, i moći si priuštiti svašta, ali to je daleko od zadovoljavanja potreba i još malo povrh.

S vremenom se svi segmenti kućanstva i života pune stvarima, od kuhinje i posuđa i nekih uređaja, preko knjiga i skripti i časopisa, i obuće, i nakita, i lakova za nokte, do sto onih stvari kojih se ne mogu riješiti jer bi mogle jednom zatrebati. Zvuči li vam ovo poznato?

Moj stan nije velik i imanje većeg stana bi sigurno pomoglo, no pitanje je koliko bi mi trebalo da taj novi prazan prostor popunim.
Kuća mog oca je podosta veća od mog stana, i znate šta? krcata je stvarima. Svaki put kad prođem kroz tu kuću i pobacam masu nepotrebnih stvari, kao da se kroz mjesec dana nove nakote.

Postalo mi je normalno, prihvatljivo, uobičajeno da si kupim nešto ako je na sniženju, pogotovo nosive stvari kojih treba više, na primjer majice kratkih rukava. No, to zna dovesti do toga da kupim i svašta nešto drugo, i za ovaj trenutak i za neku budućnost.  Ja ne kupujem nekvalitetne materijale i meni to sve traje, i samo raste broj stvari oko mene.

Postalo je normalno da ljudi pitaju što sam kupila ako kažem da sam prošla kroz šoping centar, i kako to da nisam ništa, ako nisam (a najčešće nisam). Postalo je uobičajeno da se ljudi "počaste" ako je rođendan, povišica, rasprodaja, ako su s nekim u pratnji dok netko kupuje.

Sve je to u redu, ali moji ormari ni moj novčanik nisu bezgranično duboki.
U zadnje vrijeme dosta čitam minimalističke blogove, uglavnom američke. I mada je njihov svijet podosta drugačiji, od većeg prostora (koji oni smatraju malim) do većeg priljeva novca, ipak se od njih može dosta naučiti.

Za početak, osvijestila sam koliko mi para iscuri a da nisam baš svjesna, i kako mi te nove stvari stoje u životu i rade mi gužvu u stanu i u glavi.
Ovaj post mi je zazvonio jako u meni.

Odlučila sam napraviti projekt. Godina dana bez kupovine.
Naravno da ću kupovati hranu i sve potrebne stvari i plaćati račune.
Godinu dana, do kolovoza 2018. neću kupovati išta što mi nije potrebno, od odjeće, obuće do dekorativne kozmetike. Knjige ionako ne kupujem već godinama. Imam dovoljno svega.
Napravit ću popis što će biti dozvoljeno kupiti kroz nadolazeće mjesece i to je biti dopušteno.
Ostalo sve- imam i imam dovoljno.

Plan je da kroz godinu dana iznosim neke stvari i riješim ih se bez grižnje savjesti, da iznosim sve što imam i da trošim manje.
Plan je, također, da ovdje pratim razvoj svog projekta. Osim nekupovine novih stvari, radit ću na tome da se riješim masu toga što nikako nemam srca baciti, što mi stvara emotivni i stvarni otpad.
Plan je da se za godinu dana osjećam bolje, s manje stvari i više novaca na računu.
Ne vidim se kao minimalist s 5 majica i dvoje hlača, i 2 šalice i 2 tanjura, ali mislim da se može i s manje stvari nego ih trenutno posjedujem.

Plan je postati svjesnija svega što posjedujem i da koristim to i uživam u tome više, i da ne unosim još više stari u svoj život samo zato jer mogu i jer je dostupno.
Plan je postati ovdje postove kako napredujem i kako to izgleda u stvarnosti.



*************************************************
In cycles of time, I loose the satisfaction of having too much stuff and clothes, and too often I feel as if all these things are chocking me.
I tried a shopping ban for a few months, a few times, and  managed not to buy anything.

But, it is not only the clothes, it is everything in the house. Although I keep going through my stuff and remove things I don't need or use, still there is a lot of stuff that keeps growing in my flat.
In the kitchen, in the drawers, so many things I keep just in case I'll need it maybe in the future, or I hope I'll get into some clothes. Let's not forget how much money does this all cost.
Does this sound familiar?

On one hand, it is a blessing being able to have and purchase so many things. On the other, however, having things doesn't make me so much happier, and the quantity of the stuff doesn't meet quality of my life.

Lately I've been reading many minimalist blogs and websites. I could never see myself as a person living with two shirts and a pair of jeans and capsule wardrobes are not meant for me.
I also don't thrive to live with only 2 plates and two cups.
But there is a big zone between minimalists and my current situation, and I think I can do better.
This post resonated with me, and after some thinking, I've decided to go a year without shopping.

Of course, I will buy food and things that are necessary to me, but I have more then enough to live on my stash for 12 months.
In the meantime, I plan to wear out a part of the clothes and get rid of it. The project includes wardrobe, shoes, cosmetics. I've stopped buying books years ago and use the library.

The plan is to write here my journey, with ups and potential downs.
The plan is to enjoy more things I already own, and become more aware of all marketing messages, hidden in commercials and everywhere around me.
The plan is, also, to get rid of emotional, digital and materialistic trash I carry with me, buried under stuff I actually don't use or don't need, but seem to still hold on to.
It has started with the beginning of August and will end in a year, August 2018.



}, 10);